Interkulturalni konflikti

Nerijetko se pokazalo da konflikti unutar istih ali i različitih kultura mogu biti destruktivni i neproduktivni, posebno u onim slučajevima kada dominira jedna strana i kada ne postoji smislen i/ili nenasilan dijalog. Rukovodeći se željom da svijet oblikujemo prema vlastitim interesima, dolazimo u situaciju da vrednujemo pojedince/grupe u skladu sa našom percepcijom njihove važnosti. Kada odlučujemo koji je pojedinac/grupa važnija, mi vlastitu grupu stavljamo na prvo mijesto, a ostale prema njihovoj vrijednosti za nas. Ovaj proces nosi sa sobom stvaranje stereotipa, nedosta­tak poštovanja za druge kulture, diskriminaciju i rasizam. Kada grupa koja je niže vrednovana postane ugrožena i nesigurna, onda neizbježno dolazi do interkulturalnih konf­likata.

Rješavanje interkulturalnih konflikata

Obrazovanjem o interkulturalnim konfliktima nastojimo razviti nove, tolerantnije oblike ponašanja ljudi u svakidašnjem životu, što uključuje i promjene u svijesti i stavovima ljudi. Budući da najveću mogućnost za to nudi stečeno obrazovanje putem programa razvijanja interkulturalne svijesti to se nastoji postići odgojem i obrazovanjem kulturno drukčijih; bikulturalnim odgojem i obrazovanjem; odgojem i obrazovanjem o kulturnim razlikama ili kulturnim razumijevanjem; odgojem i obrazovanjem za kulturni pluralizam te odgojem i obrazovanjem za međunarodno razumijevanje i suradnju.

Kako se pretpostavlja da se takvim odgojem mogu riješiti mnogi problemi suživota među različitim skupinama, od obrazovanja o interkulturalizmu očekuje se da pridonese daljnjem razvitku demokracije, zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, boljem međunarodnom razumijevanju i suradnji, te slobodi komunikacije. Ali, od njega se očekuje i da pridonese promidžbi svijesti o nacionalnom, vjerskom, jezičnom i kulturnom identitetu pojedinca jer upravo učeći prepoznavati i uvažavati svoje posebnosti, učimo se i uvažavati  kulturnu različitost.

Interkulturalni dijalog

Brojne su definicije interkulturnog dijaloga, što samo ukazuje na složenost pojma. Stručnjaci okupljeni oko Svjetskog izvještaja o kulturnoj raznolikosti tumače interkulturni dijalog kao priznanje i prihvaćanje različitosti u mišljenjima, pogledima i vrijednostima unutar svake kulture i između različitih kultura.

Interkulturalizam označava dinamične i interaktivne veze i odnose među kulturama. Pojam se susreće uglavnom kod europskih autora i u dokumentima Vijeća Europe. Tako Bijela knjiga Vijeća Europe definira interkulturni dijalog kao “otvorenu i punu poštovanja razmjenu pogleda između pojedinaca i između grupa različitog porijekla i različitih etničkih, kulturnih, religijskih i jezičnih tradicija koja se vodi u duhu međusobnog razumijevanja i uvažavanja”.

Bitan dio interkulturne komunikacije jest postojanje dobre osnove za interkulturalnim dijalogom, a u njegovu ostvarenju značajnu ulogu imaju mreže. One omogućuju upoznavanje i primjenu različitih pristupa problematici koja je svima zajednička, što vodi spoznaji o međuovisnosti kultura. Sukladno tome, politički lideri i mediji promiču razumijevanje raznolikosti kao prednost, potiču građane na takvo shvaćanje i na razvijanje zajedničkog identiteta.

---

Interkulturalna komunikacija

Kroz globalizaciju gospodarstva, doseljavanje, iseljavanje i turizam koji obuhvaćaju čitavu zemaljsku kuglu, mnogo se snažnije nego prije sučeljavamo s drugim kulturama i oblicima. Kada ljudi međusobno stupe u kontakt, sudaraju se svjetovi. To se može dogoditi i unutar jedne kulture, jer svatko posjeduje osobni mentalni sustav koji ga čini jedinstvenim. No, ipak je unutar jedne kulture ljudska komunikacija olakšana jer se mogu pretpostaviti slične prilike.

Istraživanja o interkulturalnoj komunikaciji iznijela su na vidjelo određene dimenzije po kojima se pojedine kulture razlikuju. Neke od dimenzija su kolektivizam i individualizam.

Pod „kolektivizmom“ se podrazumijeva da se pripadnik te kulture uglavnom i bitno definira svojom pripadnošću većoj cjelini npr. naciji, tvrtki, obitelji i sve svoje težnje usmjerava na uspijeh te veće cjeline. Kod „individualizma“ naglašava se da je pojedinac u svojemu razvitku i samoostvarenju, u svojim temeljnim pravima i u svojemu dostojanstvu visoka nepovrediva vrijednost. Individualizam se više susreće u zapadnim, a kolektivizam u istočnim kulturama. Točnost interkulturalnog komuniciranja je danas puno važnija nego ikada prije, posebno u ovom trenutku izuzetne napetosti, kada laži i nesporazumi među govornicima mogu izazvati isto toliko štete koliko i nepromišljeni postupci.

Važan pojam koji se spominje je i postojanje interkulturalne kompetencije koja se odnosi na uspostavljanje zadovoljavajuće interakcije i komunikacije s osobama druge kulture, te usvajanje interkulturalnih stavova, znanja i vještina. Sve to utječe na bolje razumijevanje i poštivanje različitih kultura i usvajanje djelotvornog ponašanja u drugim kulturama čime se postiže bolja interkulturalna osjetljivost.

Važnost poznavanja poslovnog  jezika i kulture kao značajnog sredstva informiranja i prijenosa misli, znanja, ideja, vrijednosti, osjećaja i događaja, omogućit će  ne samo razvijanje (inter)kulturalne kompetencije tj. bolje shvaćanje vlastite kulture već i efikasno uključivanje u život i rad druge kulture.

Važnost komunikacije u organizaciji

Ne postoji segment društvenog života, profesije i djelatnosti u kojoj komunikacija nije važna. Vještinom komunikacije pojedinac utječe na sugovornike – obitelj, prijatelje, poznanike, suradnike, poslovne partnere, podređene i nadređene. Komunikacija ima ključnu ulogu u stvaranju povoljnih ili nepovoljnih dojmova o pojedincu i organizaciji. Također predstavlja i složen i interdisciplinaran proces.

Komunikacija je prisutna uvijek i svugdje – sugovornici komuniciraju gotovo svakodnevno. Vještina komunikacije je individualna i svojstvena svakoj osobi. Individualnost i osobnost svakog sudionika unutar komunikacijskog procesa čini svaku razmjenu informacija u tom procesu jedinstvenim gdje ponašanje, temperament, sposobnosti i emocije variraju od osobe do osobe. Uspješnost komunikacije se, stoga, često izjednačuje s verbalnim sposobnostima pojedinca, iako  je poznato da čovjek ne komunicira samo jezikom, već i pogledom, osmijehom i pokretom. Sve je komunikacija: govor, šutnja, djelo, ali i potpuna pasivnost. Komunikacija u organizaciji predstavlja kompleksan sustav protoka informacija, naloga, želja i nagovještaja što ga čine dva djelomično komplementarna sustava: mreža formalne i mreža neformalne organizacije. 

Mrežu formalne poslovne komunikacije predstavlja unaprijed planiran, sustavan, službeni proces prijenosa informacija koji je usklađen s potrebama organizacije, a stvara ju i potiče sama organizacija odnosno menadžment. Osnovna zadaća menadžmenta je stvoriti efikasnu formalnu komunikaciju kroz cijelu organizaciju.